КултураРазговори

MIRAŠ MARTINOVIĆ: PRED OBJAVLJIVANJEM NOVE KNJIGE “DRUGOGA SUNCA LUČE”

Pjesnik i prozni pisac Miraš Martinović prepoznatljiv je  po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje su odavno prevazišle crnogorske i regionalne granice. Martinović sada najavljuje novi  roman o Njegošu „Drugoga sunca luče“. Roman će uskoro biti objavljen, a to je bio povod za razgovor sa kolegama iz Pobjede. Iz intervjua objavljujemo detalje  koji se odnose na novu knjigu.

U posljednjoj priči vaše zbirke „Povratak u Aleksandriju“ vladika crnogorski u Napulju govori s dušom Vergilijevom, koja obitava u grani lovora ubranoj na pjesnikovom grobu. Da li ovom veličanstvenom pričom najavljujete roman o Njegošu?

MARTINOVIĆ: Upravo tako, poslije mog dugog i posvećeničkog rada dobila je i konačno obličje knjiga „Drugoga sunca luče“, u kojoj se bavim Njegošem na način, usuđujem se reći, kako se niko drugi do sada nije bavio. Ova knjiga baca novo svijetlo na lik vladike i gospodara Crne Gore, na njegovu sudbinsku vezu sa zemljom na čijem je čelu bio 21 godinu. U knjizi se bavim onim drugim, malo poznatim, Njegošem nad kojim trepere metafizičke sjenke, a zovu zemaljski poslovi. Deset njegovih posljednjih dana na Cetinju, prije no će se prekinuti nit života. On će u predsmrtnim časovima reći mnoge istine, pa i onu – Biće uvijek onijeh Crnogoraca koji suprot Crne Gore rade. Čitajući njegov testament, u Prčanju jednog proljeća, priključio sam se na fon sa kojeg je izgovarao riječi ove najljepše predsmrtne himne u svjetskoj književnosti. Taj fon sam slijedio, i u tom i takvom slijedu nastajala je knjiga. Očekujem da brzo ugleda svjetlost dana. A kad dan na nju baci svjetlost, a sa njim i čitaoci, vidjećemo kako sam radio i da li sam dostojno odgovorio ovom, sigurno najvećem mom literarnom izazovu. Trudio sam se da sve bude u duhu Njegoša i njegovog testamenta – testamentarno!

Sva  ozračja koja se pominju u mom djelu bila bi zatamnjena ili ih ne bi ni bilo, da nijesam iz rodnih Kralja došao na jug naše zemlje. Svjetlost Mediterana osvijetlila je lavirinte u meni. I to je bio razlog da tragam za metafizičkim sjenkama i osjenjenima, a tek te sjenke i njima osjenjeni mogu biti i jesu literatura. Dodir s Mediteranom otvorio je taj arhetip u meni. Doklea jeste srce Prevalise, a Prevalisa je dio Mediterana. I ta mediteranska Crna Gora je naša sudbina. Njoj treba da se okrećemo, ona je naša iskonska i stvarna veza sa velikim civilizacijama, čiji smo mi dio.

Vaš stil i pristup temama specifični su i u crnogorskom i širim književnim omjerima. Stoga je vjerovatno specifična Vaša recepcija i prisutnost na književnoj sceni?

MARTINOVIĆ: Prisutan sam u Crnoj Gori, ali mnogo više na regionalnoj književnoj sceni, gdje se visoko vrednuje ono što radim. Ne žalim, niti sam zabrinut, niti to prebacujem ili dobacujem onima koji rade čitanke i druge udžbenike. Tu nigdje nijesam dospio i milo mi je što nijesam, kada se vidi sastav tih udžbenika i ko je u njima zastupljen. Iza mene stoje moje knjige. Siguran sam ja u njih i one u mene, a uz to, i za to, potvrdu daju autoriteti čija se broji i poštuje. I generalno i pojedinačno gledano, veoma sam zadovoljan. Susjedi mi više daju na značaju, ali tako uvijek biva. To nije nešto čime se treba opterećivati. Sve će prije ili kasnije dobiti svoje mjesto. Vjerujem, i moje knjige i ono što radim.

 

 

Tags

Повезане Вијести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close