Култура

TOPLA LJUDSKA, PORODIČNA I UNIVERZALNA FILMSKA PRIČA

Na današnjem pressu Hercegnovskog filmskog festivala predstavljen je film „Naša svakodnevna priča“ koji je publika imala priliku sinoć da pogleda na Kanli kuli.

Ines Tanović koja je režirala i pisala scenario za ovu porodičnu dramu, kazala je da joj je uvijek drago da dođe u Herceg Novi ali i da je sinoć osluškivala reakciju publike na tvrđavi.

-Uvijek volim da vidim reakciju publike, jer mi kao autori možemo da budemo zadovoljni filmom, ali ako on ne radi sa publikom onda to nije to. Ovaj film je napravljen da prenese tu neku emociju koju sam ja imala o jednoj porodici srednje klase i mislim da je i ovdje publika sjajno prihvatila film-kazala je Tanović.

Objasnila je i da su,  čekajući novac za svoj prvo dugometražno ostvarenje, postojale razne ideje za filmsku priču, predratna, ratna ili poslijeratna, ali da je shvatila da je bolje ne baviti se onim što je bilo, već onim što čini naš život sada, što je bitno.

-To je porodica, moj mikro svijet u kome se ja krećem, jer naravno, na sve izvan toga ja ne mogu da utičem, zbog čega se osjećam depresivno, tako da sam se okrenula onome što je svakom  pojedincu najbitnije,  a to je porodica. Mislim da to nije samo na Balkanu, to je univerzalna priča, taj raspad porodice o kome govorim na početku i koji se razvija kroz film a na kraju dođe do jednog gorko – slatkog završetka. Kraj nije happy -and već je to jedan otvoren kraj, jedno svijetlo na kraju tunela koji daje nadu da ćemo jednom živjeti onako kako želimo. Kakav bih ja autor bila kada ne bih ostavljala taj prostor -kazala je Tanović, ističući i da joj se čini da je, u situaciji kada nas stvarnost stalno iznenađuje, film aktuelniji nego kada je nastajao.

Objašnjava i da film, koji je bio bosanski kandidat za Oskara, nije pravila za nagrade, iako joj je bila čast biti u tom društvu i čuti pozitivne komentare od članova američke Akademije.

S druge strane, kako je rekla, kao autor sa ovih prostora, često se pita ima li smisla raditi ovaj posao, pogotovo u Bosni gdje kompletan budžet za film iznosi 500.000 eura.

-Na kraju budemo sretni kada napravimo jedan mali film, koji je dobro upakovan, koji dobro komunicira sa publikom-kazala je Tanović.

Za sjajnu glumačku ekipu u kojoj su Jasna Ornela Beri, Emir Hadžihafizbegović, Uliks Fehmiu, Maja Izetbegović, Nina Violić i Boro Stjepanović, objašnjava da je nije birala kalkulišući, već isključivo po emociji kako je ona doživljavala likove ove porodične priče.

-Nijedan od glumaca u filmu nije u ulogama tipskim za njih već po onome kako sam ja to osjećala i to je meni posebno drago. Drago mi je i da mije Uliks vjerovao i nakon dva mjeseca pregovaranja pristao da igra ulogu Saše, a to je sjajno uradio-kazala je rediteljka.

Po riječima producenta Alema Babića film “Naša svakodnevna priča” ima sjajan i bogat festivalski život jer je od sarajevske premijere išao na 35 festivala i osvojio devet međunarodnih nagrada.

Po njegovoj i ocjeni rediteljke, film je sam našao put do festivala i do određenih ljudi koji su, kada su ga pogledali i prepoznali.

ŽIRI NOVINARSKIH FILMSKIH KRITIČARA

Na drugoj konferenciji predstavio se žiri novinarskih kritičara Fedeora, koji prvi put radi i na Festivalu filma u Herceg Novom.

Jedna od potpredsjednica Fedeore, Dubravka Lakić objasnila je da je  riječ o međunarodnoj federaciji filmskih kritičara Evrope i zemalja Mediterana.

[image_with_text image=’http://www.radiohercegnovi.net/wp-content/uploads/2016/08/ziri-novinara.jpg’ title=” title_color=” title_tag=”]

 

-Osnovana je 2010. godine iz razloga što smo kao kritičari primjetili da filmovi iz zemalja Evrope imaju manju pažnju na velikim svjetskim festivalima i teže dolaze do publike, pa čak ako se radi o filmovima iz Francuske, Italije… Amerika  sa moćnom filmskom industrijom je osvojila cio svijet i imaju apsolutnu dominaciju. Zato smo smatrali da treba da postoji jedna kritičarska federacija koja bi skrenula pažnju na drugačije filmove, da podsjeti na te vrijednosti i da ukaže publici svijeta da postoje drugačiji rediteljski rukopisi i drugačiji filmski osjećaji. Dobili smo zeleno svijetlo da na ovaj način podržimo Hercegnovski filmski festival jer je ovdje moguće vidjeti filmove koje ne možemo vidjeti u Kanu ili na sijaset drugih. Tako je Herceg Novi ušao u red festivala,poput onih u Veneciji, Karlovim Varima, Haifi, Tel Avivu, Beogradu u kojima radi Fedeora-kazala je Lakić najavljujući i da će rad ovog žirija biti moguć i na narednim festivalima uz proširenje i na dokumentarni film.

Čaln novinarskog žirija uz Dubravku Lakić iz Srbije i Vuka Perovića iz Crne Gore je i Džamil Tuzlić iz BiH koji je kazao da je za njega hercegnovski Filmski festival domaći teren jer je tu od samog osnivanja. Pohvalio je ovogodišnju selekciju na Kanli kuli i ocjenio da su to filmovi koji su pobrali brojne nagrade na drugim festivalima a u Herceg Novom doživljavaju novu valorizaciju.

-Filmovi koje smo ovdje vidjeli održavaju jednu bogatu sezonu snimanja na prostoru eks Ju, pokazalo se da imamo kvalitet, stvaralačku energiju iako ne i dovoljno novca u filmskoj industriji- kazao je Tuzlić, čestitajući organizatorima što su uspjeli da održe nivo festivala koji će, kako je rekao, biti važna karika u  kandidaturi Herceg Novog za Evropsku prijestonicu kulture 2021. godine.

REVOLUCIONARNI DOM-PRIČA O NEDOVRŠENOM SPOMENIKU KULTURE

Na trećem presu, između ostalih, predstavili su se reditelj dokumentarnog filma “Revolucionarni dom” Sead Šabotić i direktor fotografije Ivan Čojbašić koji na festivalu učestvuje i u selekciji studentskog filma.

[image_with_text image=’http://www.radiohercegnovi.net/wp-content/uploads/2016/08/dom-revolucije.jpg’ title=” title_color=” title_tag=”]

 

Za Šabotića je prijatno iznenađenje posjećenost projekcija u dokumentarnoj selekciji, jer oko  stotinu ljudi svake večeri pažljivo prati dešavanja na trgu Mića Pavlovića”.

Kao rođeni Nikšićanin, smatra da je bilo sasvim prirodno snimiti film o zapuštenoj i nedovršenoj građevini Doma revolucije u Nikšiću, a li ne politizovanjem te priče, već mu je fokus bio prostor sam po sebi.

 – Želio sam da prikažem odnos megalomanskog prostora i čovjeka. Istovremeno, želio sam da pokažem da i ovaj prostor, kakav da je, ima svoj unutrašnji život- objasnio je Šabović.

Novinarima se predstavio i Ivan Čojbašič autor studentskog filma „Da mu jebem mater“. Objasnio da je riječ o tzv. radu na glumcu, te da se bavio balkanskom pričom o odnosu dva prijatelja.

Tags

Повезане Вијести

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Back to top button
Close